Zašto je kraljica Elizabeta II pokopana u lijesu obloženom olovom?

Osim što je ovakav lijes već stoljećima rezerviran za najbogatije, olovo i duže čuva tijelo od raspadanja.

Autor: Nikolina Štignjedec 19.09.2022.
  • Podijeli:
kraljica elizabeta kovčeg profimedia.jpg Foto: Profimedia

Vjerojatno vam nisu promakle razne tradicije vezane uz smrt kraljice Elizabete II. Poput, npr. obavještavanja pčela da je gospodarica umrla, jedna se čudna činjenica istaknula: njezin će lijes težiti iznenađujuće mnogo. 

To je zato što će, poput princeze Diane i princa Philipa prije nje, njezin lijes biti obložen olovom. Zapravo, već je obložen olovom i spreman je za nju već 30 godina.

Praksa ukopa članova kraljevske obitelji u kovčege obložene olovom seže stotinama godina unatrag i nema nikakve veze s osiguravanjem da se Henrik VIII ne može vratiti iz mrtvih.

Bolje očuvanje tijela

Stoljećima su kraljevi, kraljice, prinčevi i princeze pokapani u olovnim lijesovima kako bi se bolje sačuvala njihova tijela. 

Tradicija potječe iz vremena kada moderne metode konzerviranja još nisu bile dostupne – korištenje formaldehida za konzerviranje tijela otkriveno je tek 1869. godine.

Razgradnja je, očito, nešto što utječe na sve, od kraljeva do seljaka, što znači da tijela mogu završiti na posebno neuredan način, kao što se dogodilo prvom normanskom kralju Engleske, Williamu Osvajaču.

Nitko ne želi takav ispraćaj

William je u boju zadobio ozljedu koja mu je probila crijeva. Dok je polako umirao, ljudi u njegovom životu, od kojih se prema većini nije dobro odnosio, uključujući i sina, s kojim je bio u stvarnom ratu,  odlučili su se ne baviti organiziranjem njegova sprovoda. 

Nakon što je umro, njegovo tijelo ostavljeno je da se raspada na kamenoj ploči dok je čekalo da se netko dobrovoljno javi.

Na kraju je to preuzeo jedan vitez i tijelo nosio punih 112 kilometara u Caen kako bi ga pokopali, dok se tijelo nastavilo raspadati. 

Kralj, kojeg više nisu mučila turobna pitanja vladavine, kratio je sate nakupljajući plin kroz raspadanje.

Po dolasku, vatra u gradu još je više zagrijala leš i ubrzala širenje tih plinova. 

Do dana sprovoda bio je previše napuhan da bi stao u sarkofag. Nepokolebani osnovnom fizikom, poput malog djeteta koje pokušava progurati četvrtastu igračku kroz rupu u obliku kruga, grobari su ga svejedno pokušali strpati unutra.

U tom se trenutku tijelo napuhnulo, a "natečena utroba je pukla, a nepodnošljiv smrad napao je nosnice prolaznika i cijele gomile", zapisao je benediktinski redovnik i kroničar Redik Vitalis. 

Ožalošćeni su bili prekriveni ostacima mrtvog kralja.

Olovo je vječno

Članovi kraljevske obitelji koji su u idućim stoljećima dospjeli u kovčeg imali su dostojanstveniji kraj zahvaljujući metodi koja znači da se njihova tijela čuvaju i do godinu dana duže nego što se to događa u standardnim lijesovima.

Lijesovi obloženi olovom usporavaju raspadanje tijela zadržavajući vlagu u lijesu. Olovo se ne raspada i tako ostaje nepropusno za zrak, sprječava raspadanje, ali i oslobađanje bilo kakvih mirisa i plinova; nije nešto što želite ako više kraljevskih članova dijeli grobnicu ili bi se moglo premjestiti u budućnosti, piše IFL Science.

Ova vrsta kovčega stoljećima je bila izvan cjenovnog ranga za sve osim za najbogatije u Europi, a u Ujedinjenom Kraljevstvu je još uvijek zakonski obvezna za sva tijela koja će se čuvati iznad zemlje.

  • Podijeli: