Pico da Neblina: Sveti vrh zabranjen decenijama

Sada bi nova inicijativa mogla pokazati kako ekoturizam može zaštititi amazonsku prašumu od prijetnji okolišu.

Hekure (šamani) okupili su se ispred drvene kuće gdje sam sjedio prekriženih nogu na podu zajedno s 10 planinara i 20 mještana koji će ih pratiti u usponu na vrh najviše planine u Brazilu. 

Noseći samo kratke traper hlače i perje od perja privezanih za ruke, hekure su bile tu da izvedu ritual koji će zaštititi planinare, nosače i vodiče i osigurati da se sigurno vrate.

Snažno su šmrkali, udišući pariká, halucinogeni prah napravljen od amazonske kore i biljaka. Nekoliko minuta kasnije – nakon povraćanja i grčevita – bili su bistrih očiju i budni, kretali su se među gomilom, divlje mašući rukama, duboko u razgovoru s bićima koja ja, na primjer, nisam mogao vidjeti.

Putovao sam s planinarima na dvodnevnom putovanju avionom, pogonom 4X4 i gliserom od Manausa, glavnog grada Amazonije, do Maturacá, skupine od sedam sela duboko u sjevernom dijelu brazilske Amazone u kojoj živi oko 3000 Yanomamija. domorodački narod. Bio sam tamo kako bih iz prve ruke čuo od Yanomamija o projektu ekoturizma koji su pokrenuli ove godine kako bi planinare odveli na vrh Pico da Neblina – planine koju smatraju svetom, a koja se nalazi unutar teritorija pod njihovom federalnom zaštitom (Pico da Neblina je takođe naziv nacionalnog parka unutar kojeg se planina nalazi).

Grupa s kojom sam bio jedva je čekala započeti nakon mjeseci priprema. Ali niko nije smio otići iz Maturace na osmodnevno pješačenje, a da prije toga nije dobio zaštitu hekura.

"Ove su planine svete, one su dom duhova – loših i dobrih duhova", objasnio je José Mario Pereira Goes, predsjednik AYRCA, udruge Yanomami osnovane za vođenje projekta ekoturizma. "[Oni] koji praktikuju tradicionalnu medicinu, znaju ko su duhovi i moraju zaštititi ljude koji tamo odlaze. Duhovi mogu oduzeti dušu osobe i ta osoba umre. Mislite da je [Pico da Neblina] jednostavno planina, ali ne za njih." Zaštitni ritual kojem sam svjedočio u Maturaci "zatvara" umove i tijela posjetitelja od bilo kakvog uplitanja duhova s ​​planine, dodao je Pereira Goes.

Otvaranje Pico da Neblina za turiste označava kraj gotovo 20-godišnjeg čekanja za neke planinare, nakon što je brazilska vlada zabranila pristup planini još 2003. godine zbog velikog broja posjetitelja, od kojih su neki za sobom ostavili smeće.

Prema novom planu posjećivanja, Yanomami će moći generisati prihod od turizma kako bi se oduprli privlačnosti štetnog, ali unosnog rudarenja zlata od strane članova njihove zajednice, kao i vanjskih rudara. Ako bude uspješan, pomoći će u podršci lokalnim zajednicama i mogao bi biti primjer kako pažljivo vođen ekoturizam može pomoći zaštiti Amazone od vanjskih skupina koje žele iskorištavati zemlju.

Pico da Neblina ("magloviti vrh" na portugalskom) – tek je "otkrio" vanjski svijet 1950-ih. 

Za Yanomami, koji žive u regiji više od 1000 godina, ime planine je Yaripo ("dom vjetrova" na jeziku Yanomami). Yaripo se nalazi na granici između Brazila i Venezuele, dio lanca Serra do Imeri, i uzdiže se 2995 m do nazubljenog vrha. Čvrsto tkani rub ekvatorijalne šume prianja uz podnožje planine, do oko 1000 m, odakle se vegetacija počinje prorjeđivati.

Ne samo da je to najviša planina u Brazilu; takođe je poznat kao jedan od najtežih za pješačenje, i dugo je bio na vrhu popisa za mnoge avanturiste voljne boriti se s džunglom, kišom, kukcima i žuljevima.

Do 2003. godine mnogi su se prihvatili tog izazova, prije nego što je nacionalni park zatvoren za posjetitelje. "Tada su Yanomamiju plaćali minimalni mogući iznos. Nije bilo procjene ekološkog i društvenog utjecaja turizma. Posjetitelji su donosili alkohol i nedopuštene tvari. Došlo je do tačke iskorištavanja", objasnila je Lana Rosa iz Instituta Socioambiental (ISA). , nevladina organizacija koja je pomogla u razvoju projekta ekoturizma Yaripo zajedno s AYRCA-om i drugim organizacijama. 

Budući da Yanomami nisu mogli kontrolisati koliko se posjetilaca penje na planinu niti kako se ponašaju, obratili su se brazilskoj agenciji za zaštitu okoliša, koja je odlučila da će pristup vrhu biti zaustavljen. Planiranje novog projekta započelo je 2015., godine kada je brazilska vlada počela regulisati turizam u domorodačkim zemljama. 

Ranije nije bilo smjernica o tome kako minimizirati uticaj turizma, niti bilo kakve garancije da će domaći vodiči biti pošteno plaćeni.

Danas se od autohtonih zajednica traži da podnesu detaljne planove posjeta na odobrenje vlade. "Plan Yaripoa trebao je biti napisan godinama jer je bio participativan, uključivao je mnogo sastanaka, rasprava, pronalaženje konsenzusa i savjetovanje sa zajednicom", rekla je Rosa.

I baš kad je bio spreman za lansiranje 2020., pandemija ga je unazadila još dvije godine.

"Ove sam godine poveo ljude koji su čekali na ovo planinarenje prije 2003.", rekao je Joaquim Magno Souza iz Roraima Adventures, jedne od tri putničke agencije (uključujući Amazon Emotions i Ambiental Turismo) koje vode ekspedicije s vodičima Yanomami. . "To je bez sumnje najteže planinarenje u Brazilu. Zahtjevno je, i emocionalno i fizički." Za Vanessu Marino iz Amazon Emotions, to je jedan od najboljih načina na koji posjetitelji mogu doživjeti Amazonu. 

"Turistička infrastruktura Yaripa vrlo je bazična – ovo nije visokorazvijeni Everest ili Kilimanjaro. Ali putovanje je autentično. Yanomami su uzbuđeni što svoju planinu dijele sa strancima na način pun poštovanja. I bez obzira na poteškoće s kojima se planinari susreću na putu 100 puta nadjačano iskustvom upoznavanja Yanomamija."

Kulturna razmjena između posjetitelja i Yanomamija zapravo je jedan od glavnih ciljeva projekta, piše BBC.

To se odražava u pjesmama i pričama koje Yanomami pričaju noću u šumi oko logorske vatre, te u znanju koje dijele tokom pješačenja o drveću i biljkama koje su im bile izvor hrane i lijekova više od vijeka. "Domorodci u Brazilu trpe predrasude toliko godina. 

Mladi se udaljavaju od svojih tradicija. Otvoreniji su vanjskim uticajima, pa kada vide posjetioce kako cijene njihovu kulturu, to stvara snažan osjećaj kulturne vrijednosti", rekao je Rosa. 

"Ljudi silaze s planine u suzama, puni emocija i prijateljskih veza s Yanomami. Odlaze s ogromnim osjećajem zahvalnosti. To je stvarno transformativno."

Suze radosnice na kraju prate puno iscrpljenosti, frustracije i boli na putu. 

Više jurišna staza nego staza, planinarenje zahtijeva intenzivnu koncentraciju za kretanje po potocima, čvornovatom korijenju, močvarama i skliskom kamenju. Uspon do vrha Yaripo je samo 36 km, ali traje pet dugih dana (i još tri da se vratite stazom natrag) – spor tempo koji nagovještava izazovnost terena. Gusta, vruća i vlažna prašuma prva tri dana ustupa mjesto močvarama nalik močvarama ispunjenim bromelijama, gdje čizme šljape do koljena u mokrom blatu. 

Na višim područjima vegetacija se prorjeđuje kako temperatura pada na jednocifrene stepene. Hladni vjetrovi režu odjeću natopljenu znojem i kišom. Peti dan je uspon od 1000 m do vrha, u jednom trenutku penjanje uz desetke metalnih prečki zabijenih u gotovo okomitu stijenu. 

Uostalom, planinari koji stignu do vrha jedni su od rijetkih sretnika ako "magloviti vrh" nije prekriven oblacima.

Niko od planinara koji se prijave nema iluzije da će biti lako. Popis pakiranja daje ton, uključujući krute kožne nazuvci (za zmijske ugrize), rukavice (za držanje na deblima prepunim mrava), viseću mrežu i mrežu protiv komaraca za spavanje, potpore za koljena i zviždaljku. Osim toga, ljekarska potvrda o dobrom fizičkom i mentalnom zdravlju. "Što je ironično," nasmijao se Souza, "budući da moraš biti pomalo lud da bi napravio ovo pješačenje."

Brojevi su ograničeni na jednu grupu od 10 planinara mjesečno i koštaju 19 000 R$ (3200 GBP). Planinare prate vodiči, nosači i kuhari Yanomami, koji nose gotovo svu hranu i opremu. "To stvara prihod za fond zajednice", rekao je Pereira Goes. "Osim toga, vodiči i nosači zarađuju kako bi zadržali svoju obitelj, što pomaže u smanjenju utjecaja rudarenja zlata." Dok je rudarstvo i dalje primamljiv izvor prihoda za mlade Yanomami muškarce, velike su nade da će Yaripo projekt okrenuti zajednicu. "Ovaj projekt je važan", rekao je Pereira Goes. "Ljudi iz Brazila i šire su dobrodošli da dođu i posjete. Ovaj projekt je naš san i on se ostvaruje."