Najbolji svjetski jazz pijanista za UNU: Eh kad bih otvoreno rekao šta mislim o političarima...

Bosna i Hercegovina, ali i druge države regije obilato "proizvode" talente koji svoj puni potencijal pokazuju širom svijeta.

Stara je to priča čini mi se kao i sama Bosna i Hercegovina, a jedan od briljantnih primjera je svakako naš sagovornik Bojan Zulfikarpašić.

Bojan Zulfikarpašić, poznatiji u svijetu muzike kao Bojan Z rođen je u Beogradu, 2. februara 1968. godine. Počeo je da svira klavir sa pet godina. Kao tinejdžer svirao je u raznim bendovima beogradske džez scene. Jedan od njih je i onaj kojem svirao i svima dobro poznati Željko Mitrović. Bojan Z je 1989. godine dobio nagradu za najboljeg mladog džez muzičara Jugoslavije. U Francuskoj živi od 1988. godine, gdje mu je 2002. godine uručen orden "Chevalier de l'Ordre des Arts et des Lettres". Dobitnik je nagrade "European Jazz Prize" za 2005. godinu — za najboljeg evropskog džez muzičara, kao i mnogih drugih priznanja u Francuskoj, Evropi i svijetu.

Poslednjih godina se uspješno bavi i producentskim poslom, naročito na albumima Mišela Portala "Baïlador" i Amire Medunjanin "Amulette".

Svi koji poznaju historiju Bosne i Hercegovine nisu mogli "proći pored", a ne obratiti pažnju na prezime Zulfikarpašić. Koje vodi svoje porijeklo iz Foče, a kao i Bojanovi roditelji.  

U prijatnom razgovoru, Bojana smo upitali kakav je osjećaj biti okićen raznoraznim titulama, kao što je "najbolji svjetski jazz pijanista", "najbolji evropski jazz pijanista"...

Međutim Bojan Z na to sve gleda "kao na priznanja od strane ljudi iz struke i od publike".

"Drago mi je, naravno, da ih primim, ali te nominacije za 'najboljeg' u bilo kom artističkom žanru nemaju veze s realnošću", kazao nam je Zulfikarpašić.

Dodao je da priznanje "najprodavaniji u ovoj godini" bi bilo mnogo egzaktnije, a to prema vlastitom priznanju nije.

Iskoristili smo priliku da upitamo i zašto se čovjek koji je odrastao na prostorima bivše Jugoslavije odlučio baš za Jazz, a ne neki drugi žanr?

"Zato što je jazz najširi mogući prilaz muzici, generalno govoreći, i zahtijeva veliku slobodu i odsustvo straha od avanture improvizacije. S te tačke gledišta mi je lako svirati i rock i klasičnu muziku, što ponekad i radim", priznao je Zulfikarpašić.

Govoreći o svojim nastupima, Bojan Z otkriva da pred publikom svira već 37 godina.

"Evo već 37 godina kako sviram muziku pred publikom, svakako bih mogao izdvojiti razne smiješne i zabavne momente, ali se i nadalje nadam da će najsmješniji tek doći", optimistično je zaključio Zulfikarpašić.

Postavili smo i nešto "škakljivije" za svakom Balkanca pitanje, ali očekivano Bojan je se i ovdje "izvukao".

"Odrastali ste u Beogradu, roditelji su vam iz Foče. Pristajete li na nacionalni predznak ispred vašeg imena? U smislu bh. muzičar ili srbijanski pijanista?", pitali smo.

Bojan Z nam je odgovorio prisjećajući se "one stare bosanske".

"Ima ona stara bosanska. Meho, bolan, jesil’ ti Srbin ili Hrvat? A Meho će - vala jesam. Tako i ja, samo kažem - vala jesam Francuz", našalio se.

Govoreći o domaćoj muzičkoj sceni, Bojan Z ističe da već godinama radi sa nekim od izvrsnih domaćih muzičara.

"Amira Medunjanin i Vasil Hadžimanov su par njih. Mislim da talenata nikada nije falilo na regionalnoj sceni, fale više ostale organizacije koje prave interesantno okruženje iz koga mogu proizaći novi talenti. Dakle nedostaju diskografske kuće, novinari, nezavisni festivali, mecene ili drugi nepolitički finansijeri. To je jedini način da iz ovih sredina izađe nešto originalno i spremno za ubjeđivanje  ostatka sveta. Čim je u Sarajevu došlo do labela, festivala i ozbiljnog pristupa opremi za koncerte - iz te sredine su izašli mnogi ljudi koji su došli do internacionalne karijere. U Srbiji ostaje regionalno, još uvijek", rekao je Zulfikarpašić.

Neizbježno je bilo i pitanje saradnje s Željkom Mitrovićem.

"Sa Željkom sam bio osam godina u osnovnoj školi, to je jedno nevjerojatno svjedočanstvo naših zajedničkih početaka, ali su naši putevi od tada otišli u suprotnim pravcima, i tako je dobro", kategoričan je Bojan Z.

Za kraj našeg razgovora nismo mogli zaobići i sveprisutno pitanje politike.

Na pitanje prati li političke prilike na Balkanu i kako komentira činjenicu da svi više mladih donosi odluku da napuste BiH, Srbiju, Hrvatsku... u potrazi za boljim životom, Zulfikarpašić ističe da svoju takvu odluku donio davne 1986. godine.

"Donio sam je zbog nastavka studija u jačoj konkurenciji, ali tada su bila druga vremena jer se rat još nije desio, i vjerovalo se da bolja vremena dolaze... Danas lako mogu da razumijem te mlade ljude koji nemaju vjeru u moguća poboljšanja. Kada bih vam otvoreno i direktno rekao šta mislim o političkoj situaciji i njenim akterima - vjerojatno nikad više ne bih svirao u ovom regionu. Mislim da to odlično govori o aktuelnoj situaciji u istom", zaključio je Zulfikarpašić.