Zemaljski muzej u Sarajevu čuva oko tri miliona eksponata

Prva zgrada na Balkanu građena isključivo za muzejske namjene

11.10.2022. 07:02
  • Podijeli:
zemaljski_muzej_una-1664479826815.webp Foto: Una

U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine čuva se oko tri miliona eksponata. Od vrijednih eksponata su i fosili, među kojima su i peraja morskog psa pronađena na Trebeviću, fosilni ostaci megadolona, prahistorijske zmije, pećinskog medvjeda, ali i potpuno očuvani kostur leoparda pronađen u špilji Vjetrenica, a koji ima najveću naučnu i muzejsku vrijednost.

Tu su i predmeti s dvora Kotromanića, stećci, ali i čuvena Sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga, koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španije. Sve ovo, i još mnogo zanimljivih priča donosi portal UNA iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu u seriji tekstova koje ćete moći pročitati na našem portalu.

Priču počinjemo sa samom zgradom Zemaljskog muzeja BiH koja je prva takva na Balkanu, te projektima koji su trenutno u toku, obnovi i zanavljanju zgrade i depoa, te onome što se trenutno radi  u Odjeljenju za etnologiju.

Zgradu projektirao Karlo Paržik

Zgrada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu prva je zgrada na Balkanu koja je građena isključivo u muzejske svrhe. Zgrada je rađena u neorenesansnom stilu.  

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je 1. februara 1888. godine i najstarija je moderna kulturna i naučna ustanova u Bosni i Hercegovini zapadnog tipa.

Gradnja današnje zgrade Muzeja, prema riječima Azre Bečević Šarenkapa, višeg konzervatora u Zemaljskom muzeju  završena je 1914. godine, kada je muzej otvoren je ovakav kakav je i danas.

Karlo Paržik je bio arhitekta i ono što je napravljeno tada, u skladu s onim što se u Muzeju čuvalo, formirana su odjeljenja za arheologiju, etnologiju i prirodne nauke. Nakon toga je planirana i zgrada u kojoj će biti biblioteka koja je i tada postojala. Ovo je prvi Muzej, odnosno zgrada  na području Balkana koja je napravljena da bude muzej, jer su uglavnom muzeji smještani u stare bolnice, željezničke stanice, škole... On je imao planiran prostor za sve bitne stvari koje su vezane za njega - izložbe, kancelarije, depoe i sve ono što svaki muzej posjeduje”, ističe Bečević Šarenkapa.

Priča da je prvobitno planirano da glavni ulaz i zgrada budu na strani Vilsonovog šetališta, gdje bi bila smještena Arheologija, jer su tada mislili da će glavna cesta biti s te strane.

“Međutim kad je započeta gradnja to se promijenilo, jer se promijenilo mjesto glavne ceste, tako da su oni samo zamijenili dvije zgrade. To govorim zato što, kad je planirana zgrada i mjesto za prirodne nauke, imali su bolje uvjete za odjeljenje prirodnih nauka, jer je  na ovom mjestu sada mnogo vruće i ima mnogo sunca, a takva  mikro klima ne bi smetala arheološkim nalazima. Nažalost, sada se malo borimo sa uvjetima jer su eksponati malo više izloženi suncu. Mislilo se i o tome kad su se gradile zgrade”, objašnjava naša sagovornica.

Ona ističe da je Odjeljenje za etnologiju napravljeno  onako kako su izgledale stare bosanske kuće.

“Stepenice su drvene, napravljeno je po mjeri, napravljene su tavanice kakve su bile u starim bosanskim kućama”, ističe Bečević Šarenkapa.

Botanički vrt, centralna tačka između četiri zgrade

Dodaje kako je posebno zanimljiv botanički vrt koji je centralna  tačka između četiri zgrade i on je, ustvari, jedina živa zbirka Muzeja, gdje imamo endemične biljke i neke opšte-poznate biljke iz BiH i cijelog svijeta.

“Nekada davno zelena polja su bila uređena za određene biljke i s određenih  geografskih područja BiH. Tu su i stećci koji su doneseni s raznih lokaliteta iz cijele BiH koji su tu smješteni  i sačuvani”, kazala je Bečević Šarenkapa.

Priča da, kad je muzej izgrađen, urađeno je nekoliko stambenih jedinica koje su korišteni da ljudi koji se brinu o muzeju, vrtlar, domar, da su tu stalno s porodicama i da se brinu za Muzej.

“Također, jedan dio stambenih jedinica koristio se za kolege arheologe, botaničare koji su tu dolazili istraživali da imaju gdje boraviti. Trenutno je samo jedan stan zauzet i tu živi porodica domara koji je umro prije 20 godina, oni su tu već 50 godina, a ostali stanovi su preuređeni za konzervatorske radionice i radionice za majstore”, ističe Bečević Šarenkapa.

Situacija u Muzeju, ničiji i svačiji

Zemaljski muzej BiH u Sarajevu je tek prije dva, dva i po mjeseca riješio problem financiranja kada su se pripojili Univerzitetu u Sarajevu.

“Potpisali smo ugovor 10. juna i sada 40 posto plate dobijamo od Rektorata Univerziteta u Sarajevu, a 60 posto mi sami pokušavamo da zaradimo s raznim stvarima, od prodaje ulaznica, organiziranjem raznih događaja, iznajmljivanjem prostora, prodavanja suvenira. I vjenčanja i rođendani se dešavaju u vrtu Muzeja”, objašnjava naša sagovornica.

Napominje da, iako je riješeno financijsko stanje Muzeja, i dalje nije riješeno status Zemaljskog muzeja BiH.

Ističe da nemaju budžet  ni od jednog ministarstva, te da imaju samo novac od tendera na koje apliciraju.

“Jako puno novaca dobijamo od stranih donatora, tako da smo mi posljednjih godina posredno dobili dva puta grant od  Stade Departmenta koji je bio po 500.000 dolara. Mislim da je presedan da se jednoj državi dva puta dodjeljuje taj grant koji je išao preko Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, ali samo za unapređenje uslova u Muzeju", ističe ona. 

Dodaje da su s tim  sredstvima riješili problem sa krovovima zgrade za Arheologiju i unutrašnje uređenje izložbe gdje je prahistorija, odnosno zidne slike koje su popadale zbog vlage. 

"Radili smo od tih sredstava video-nadzor, vatro-dojavu. Osim njih smo imali donatore koji su nam na druge načine pomagali. Imali smo  kolege iz Centralnog instituta za konzervaciju i restauraciju iz Rima, oni su dolazili i ustvari su nam opremili radionice za konzervaciju metala i konzervaciju keramike i drveta. Oni su dolazili tu donijeli opremu i davali edukaciju. Dolazile su i kolege iz Firence za mozaike i edukovali nas, jer kod nas nema ljudi. Pomagali su nam Italiani, pa smo dobili projekt Alif. T je fondacija koja je povezana sa Švicarskom i Francuskom preko Luvra i od njih smo dobili oko pola miliona i s tim novcima smo napravili sanaciju depoa u Odjeljenju s Arheologiju, prirodne nauke i u Odjeljenju za etnologiju nove police, novi ormari. Imamo i od UNESCO-a veliku pomoć”, ističe Bečević Šarenkapa.

Etnologija uskoro u starom/novom ruhu

Dodaje da je na Odjeljenju za etnologiju napravljeno najviše na zaštiti zgrade, te da je promijenjena stolarija.

“Ono što je jako bitno u svakom Odjeljenju, da prozori dihtaju zbog insekata koji se mogu uvući i uništiti nam kolekcije. U odjeljenju za etnologiju promijenjena je  kompletna stolarija i postavljene roletne s UV zaštitom. U prostorima depoa su stavljeni novi podovi, keramičke pločice koje je lakše održavati, promijenjene su kompletne elektroinstalacije, što je veoma bitno u zgradi koja je sva od drveta. Takođe, uvedena je klima, tako da će posjetiocima biti ugodnije”, kazala je naša sagovornica, te dodala da je sve isto manje-više urađeno i u druga dva odjeljenja.

Ističe da se u zgradi u kojoj je smještena etnologija, nalaze dvije sale koje povremeno služe za izložbe, nekada su to naše, a nekada se prostor iznajmljuje drugima.

“Sprat je rezerviran za stalnu postavku čije je vraćanje u pripremi, a koja se zove ‘Kultura gradskog stanovništva Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću’. Gore imamo šest autentičnih soba koje su donesene i smještene tu  još 1914. godine kada je Muzej osnovan. One su donesene iz kuća iz BiH.  Znači, imamo sobu koja je donesena iz Jajca, imamo tri sobe iz Sarajeva, jednu iz Srebrenice. To su sobe koje su donesene s različitih lokacija. I svaka od ovih soba, prije sanacije, a tako će biti i poslije, predstavlja određene segmente života gradskog stanovništva BiH i to bogatiji sloj stanovništva i pokazuje kako su tada ljudi živjeli, šta su oblačili", kaže ona.

Dodaje da posjetioci mogu vidjeti određene scene, poput ašikovanja, sudnice, trpezarije te druge životne scene. 

"U tim izložbenim scenama su bile postavljene skulpture austrijskog umjetnika, po antropološkim crtama ljudi koji su tada živjeli u BiH i oni su obučeni u odjeću kakvu su tada nosili. Ono što je urađeno 1998. godine, kada je izložba ponovo postavljena, nakon rata, tada smo imali malo novaca, pa su postavljeni laminati u neodgovarajućoj boji, stavljena su rasvjetna tijela takva kakva smo mogli sebi da priuštimo i ništa od toga nije bilo kako bi trebalo da izgleda. Sada smo u sklopu ove sanacije, vratili naš pod onako kako treba da izgleda, koristili smo originalni pod, tako da imamo drveni pod kakav je bio prije 90-tih u Odjeljenju za etnologiju. Svjetla nismo vratili, sada imamo bolja i modernija. I ono što slijedi jeste da očistimo sve nakon građevinskih radova, da se skloni sva prašina i da počnemo da vraćamo predmete”, ističe Bečević Šarenkapa.

  • Podijeli:

Ostavite Vaš komentar:

NAPOMENA: Komentarisanje vijesti na portalu UNA.BA je anonimno, a registracija nije poterebna. Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečijeg seksualnog opredjeljenja neće biti objavljeni. Komentari održavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti krivično gonjeni. Kao čitalac prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa Vašim načelima i uvjerenjima. Nije dozvoljeno postavljanje linkova i promovisanje drugih sajtova kroz komentare.

Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korišćenja komentara. Slanjem komentara prihvatate Politiku privatnosti.

Komentari ()