Seli se Beogradski zoološki vrt

Beo Zoo vrt, koji već 87 godina radi ispod Beogradske tvrđave, bit će izmješten.

Kako prenose medji, detaljnije planove o izmiještanju Zoo vrta iznijeće sutra gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, koji će posjetiti Adu Safari.

Ipak, kako pišu Novosti Beogradski Zoološki bit će premešten na Adu Ciganliju.

Još uvijek nije poznato šta će biti na mjestu današnjeg Vrta dobre nade podno Beogradske tvrđave.

Zoo-vrt osnovan je 12. jula 1936. godine, a svečano je otvoreno pod pokroviteljstvom jugoslovenskog industrijalca i tadašnjeg gradonačelnika Vlade Ilića. Prvi stanovnici bili su lavovi, leopardi, bijeli i mrki medvjedi, vukovi, nekoliko vrsta majmuna, egzotičnih biljojeda i ptica.

Tada je zoo-vrt je obuhvatao tri i po hektara površine, da bi bio proširen na sedam, a zatim i na četrnaest hektara. Imao je i skroman terarijum i akvarijum. Središnji dio, "u prirodnom stanju", građen je 1940. Vrt je bio popularan, 1939. bilo je blizu 400.000 posetilaca.

U Drugom svjetskom ratu vrt je pogođen tokom nacističkog bombardovanja Beograda aprila 1941. godine, kada su, prema riječima tadašnjeg direktora Aleksandra Krstić, poginuli i ljudi iz okolnih zgrada, koji su se tamo krili misleći da zoo-vrt neće biti meta napada.

Tri godine kasnije, zoo-vrt je bombardovan i od strane saveznika. Zbog razaranja tokom rata veći dio životinjskog fonda je izgubljen, kao i sedam hektara zemljišta.

Za današnji imidž vrta zaslužan je vajar Vuk Bojović, koji je bio na funkciji direktora od prvog maja 1986. pa sve do svoje smrti u septembru 2014. godine.

Najpoznatiji, ali i najstariji stanovnik zoo-vrta je aligator Muja, koji je u kalemegdanske zidine stigao 1937. godine, a procenjuje se da je već tada imao dvije ili tri godine. Bio je dio velikog kontingenta životinja, koje su u Beograd stigle iz nekog njemačkog zoo-vrta.

O premeštanju zoo-vrta na obod grada govorilo se još 2009. godine, kako bi imao više kapaciteta i za životinje i za posjetioce. Međutim, od ideje se odustalo jer je tada utvrđeno da bi eventualno premještanje na obod grada zahtijevalo ogromna sredstva i da bi smanjilo broj posjetilaca tokom godine.