Dječak kojeg godinama zlostavljaju vršnjaci: Valjda to rade jer ne dobijam jedinice

Učenik osnovne škole u Belišću završio je s teškim tjelesnim povredama, a napadu su prethodile godine psihičkog maltretiranja vršnjaka koje su roditelji prijavljivali školi.

Nakon što su dječaka godinama psihički maltretirali u školi, isti učenici su ga i fizički napali ispred škole i slomili mu podlakticu, piše HRT. Roditelji dječaka kažu da, uprkos tome što su godinama upozoravali na psihičko maltretiranje, škola nije reagovala.

"To traje od prvog razreda. Ali do četvrtog razreda učiteljica je to nekako držala pod kontrolom, a od petog više niko to ne drži pod kontrolom. Čak štoviše, par puta je moj sin bio kažnjen jer je isprovociran odgovorio na provokacije, nikada nije bio on koji je bio pokretač nečega. Uvijek je bilo u obrani. Ako je nekoga uvrijedio, ako je povrijedio, uvijek je bilo u obrani", rekla je majka dječaka za HRT.

Sada su slučaj prijavili policiji, a policija kaže da je istraga u toku. Iz škole se zasad nisu oglasili.

Dječak: Nisam frajer i nisam dobivao jedinice, valjda su me zato tukli
Napadnuti 13-godišnjak dao je izjavu za RTL.

"Cijeli dan su me pet dječaka izazivali i maltretirali, jedan me gurnuo, htio mi je pokidati kočnicu na biciklu. Šutnuo sam mu torbu i nešto me gurnulo i sve mi je utrnulo u ruci. Jako me gurnuo, na zemlju sam pao", govori napadnuti dječak.

Vrhunac je to, kaže majka, sedmogodišnjeg psihičkog maltretiranja od strane petorice dječaka u razredu. "Pao je na zemlju, slomio dvije kosti. Šta bi se dogodilo da je pao na beton, šta bi ostalo od mog djeteta?" pita se majka povrijeđenog dječaka.

"To su iz razreda, od prvog me razreda oni maltretiraju. Više niko u školi to ne drži pod kontrolom. Zvali su me jadnik! Bilo je grozno, dolazio sam plačući, mislim da je to zato što nisam frajer i nisam dobijao jedinice i opomene, to je valjda zato", ističe napadnuto dijete.

Roditelji: Škola nije reagovala

Iako roditelji žrtve tvrde da su godinama ukazivali na psihičko maltretiranje svojeg sina u razredu od strane nekoliko učenika, škola, tvrde, nije reagovala.

"Fizičkog nasilja nije bilo, ali psihičko traje od prvog razreda. Provocirali su ga tako da su mu davali nadimke, govorili da je žgoljavac, nesposoban, plače zbog jedinice, da je Azriel, peder, kreten. Kad krenu ti napadi, on je drugo dijete, potone toliko da se zapitam hoće li ga biti uopšte, on jednom nije mogao govoriti kada je došao kući. Prijavila sam školi da ne ide na dobro i ništa", ističe majka.

Na vršnjačko nasilje u Belišću upozorila i saborska zastupnica Romana Nikolić
Romana Nikolić, šefica Županijske organizacije Osječko-baranjske županije i saborska zastupnica Socijaldemokrata, upozorila je na slučaj vršnjačkog nasilja iz Belišća. Njezinu reakciju prenosimo u cijelosti:

"U školi, na igralištu, u igraonici ili na dječjem rođendanu – često se nađemo u situaciji kada naše dijete stupi u interakciju s drugim djetetom; djetetom koje ne zna dijeliti, koje ne zna pokazati ni trunku empatije prema drugoj djeci, koje jednostavno postupa grubo i neprimjereno s obzirom na svoj uzrast i okolinu.

Već se neko vrijeme osvrćem na problematiku vršnjačkog nasilja koja vlada u našem društvu i koja se u zadnjih nekoliko mjeseci nakon perioda korona krize ponovno vratila u školske klupe na školska igrališta. Takođe je važno ukazati da problemi ne nastaju samo zbog fizičkog nasilja. Psihičko i emocionalno nasilje su jednako prisutni.

Postoje situacije kada se dječji glas jednostavno ne čuje, kao što je u slučaju ruganja koji je tihi ubica samopouzdanja i to je alarm da nešto svi zajedno moramo poduzeti.

Nijedan oblik nasilja nije primjeren, ali je put nasilja sigurna staza prema sljedećem: Dijete koje udara u vrtiću, postaje nasilnik u školi, a delinkvent u adolescentskoj dobi, u odrasloj dobi – nasilnik u porodici.

"Sistem je zakazao"

Da je vršnjačko nasilje i dalje jedan od gorućih problema u školama, svjedoči o tome slučaj od ovesedmice u osnovnoj školi Belišću kada su dječaka iz razreda nakon nekoliko godina psihičkog maltretiranja u školskim klupama sada isti učenici i fizički napali ispred škole, pri čemu je dječak zadobio teške povrede. Puknuće obje podlaktice.

Iako su roditelji žrtve godinama ukazivali na psihičko maltretiranje pojedinaca, škola nije reaovala. Sada, kada se dogodilo i fizičko nasilje, roditelji su sami obavijestili školu da će slučaj prijaviti policiji. Nakon reakcije roditelja škola se oglasila da će poslati zapisnik nadležnoj PU.

Postavlja se pitanje, bi li škola i ovaj put pokušala zataškati vršnjačko nasilje da sami roditelji nisu reagovali?! Škola dosadašnje psihičko nasilje nije prijavila nikome iako su to bili dužni učiniti, ne samo iz moralne dužnosti da zaštite dijete, žrtvu nasilja, već i prema Protokolu za postupanje u slučaju nasilja.

Protokol im propisuje tačno šta trebaju učiniti, nego su nakon opravdane reakcije roditelja, odlučili to učiniti i dokazali svima nama koliko je sustav neprovediv i nepouzdan. Sistem je u potpunosti zakazao.

"Stanje je alarmantno"
Nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama prema Izvješću pravobraniteljice za djecu za 2021. od 51 prijave nasilja, 43 se odnose na vršnjačko nasilje.

Stupio je snagu Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama sa svrhom poboljšanja, unaprjeđenja postojećeg stanja, ali uprkos tome škole postupaju neujednačeno u preventivnim intervencijama i u reagiranju na nasilje. Može se jedino zaključiti iz toga da je samo mrtvo slovo na papiru.

Da je stanje alarmantno, da na površinu izlaze praznine u pravnoj regulativi i praksi zaštite djece kao i da postoji nedovoljna odlučnost sustava da počinitelje sankcionira unutar sustava i prijavi drugim tijelima i da očito Međuresorna saradnja u povodu vršnjačkog nasilja je nedostatna i ovisi o dionicima na terenu, njihovoj stručnosti i razumijevanju problematike, te volji da suradnički i kontinuirano rade na suzbijanju i sprečavanju nasilja, svjedoči i ovotjedni slučaj vršnjačkog nasilja.

Iz čega proizlazi da je potrebno raditi na tome da škole trebaju biti mjesto gdje će se djeca i mladi osjećati sigurno, imati povjerljivu osobu u svom okruženju kojoj se mogu povjeriti oko problematičnih stvari, škole trebaju uz osnovno obrazovanje biti mjesta gdje se sklapaju prijateljstva, pamte prve ljubavi, a ne ostavljati gorak okus u ustima.

"Nasilje treba prijaviti, ne zataškavati"
Kao jedini odgovor na nasilje je da se svaki oblik prijavi, ne zataškava. Potrebno je raditi na razvijanju empatije kod djece kao i na prevenciji i edukaciji djece. Ove godine dogodilo se nekoliko oblika vršnjačkog nasilja kako u školi tako i izvan nje, prijavljenih, ali koliko je slučajeva koja su zataškana i nisu prijavljena?!

To je ono što je zabrinjavajuće i pod hitno se nešto sustavno mora promijeniti. Edukacije treba provoditi još u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, da se djecu od najranijih dana educira i uči koje je ponašanja primjereno, koje nije. Isto tako, veliki je nedostatak stručnjaka u stručnim službama u vrtićima i školama.

Postoji potreba za pojačanim radom na prevenciji i osvješćivanju da nasilje u bilo kojem obliku, fizičkom, psihičkom ili elektroničkom nije prihvatljivo.

"Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja"
Kada se dogodi vršnjačko nasilje u školi ili ispred škole, škola je ta koja treba biti stup obrane.

Dužna je, kao odgojno-obrazovna ustanova, djeci osigurati sigurno okruženje u kojem neće trpjeti bilo koji oblik nasilja. Učitelji i profesori su ti koji trebaju reagirati na svaki oblik nasilja i svojim primjerom usmjeravati učenike, potičući socio-emocionalno prihvaćanje i stvaranje sigurne i ugodne razredne klime.

“Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba”, danas to možda više nije tako za dječaka s početka priče, ovonedeljne žrtve nasilja, ali se zato svi moramo uključiti, prevenirati da takvo ponovno postane i ostane i da se ovakvi slučajevi više nikad ne dogode.

Očekujem i od nadležnog Ministarstva da će se uključiti u rješavanju ove problematike, da će provesti izvide i inspekcijski nadzor o navedenom slučaju", rekla je saborska zastupnica Nikolić.