Licemjerni Zapad i vječita enigma: BiH u raljama međunarodnih aktera

U Bosni i Hercegovini vijest bi bila da nema sukoba i tenzija. Od kad je nastala, građani BiH naviknuti na „bosanski lonac“ koji međunarodni akteri redovno podgrijavaju, kako bi neprestano krčkao. To se pokazalo u više navrata, a posljednja odluka Christiana Schmidta koja se odnosi na izmjenu Izbornog zakona dodatno je izazvala nezadovoljstvo jednog dijela građana.

Nedavno održani protesti u Sarajevu imali su između ostalog i poruku da je Zapad licemjeran u svojoj namjeri da „pomogne“ Bosni i Hercegovini.

Da li međunarodni akteri samo produbljuju konflikte unutar BiH i kakva je ustvari njihova namjera u ovoj zemlji?

Profesor međunarodnih odnosa iz Banjaluke Željko Budimir izjavio je za portal UNA da Zapad Bosnu i Hercegovinu želi da vidi u odnosu u kojem bi se razvijala priča o građanskoj BiH.

“Kako Vašington vidi ovaj prostor je nešto kako se gledalo i od 1995. pa na ovamo. Nema tu ništa novo. Međutim, Republika Srpska je pokazala vitalnost da ne prihvata promjene i zajednički imenilac prema kojem se BiH može kretati jeste Ustav, odnosno Dejtonski mirovni sporazum. BiH ima formulu za opstanak, a svaka promjena forme i uvođenje nekih varijabli u tu formulu, vodi Bosnu i Hercegovinu ka raspadu”, kaže Budimir za portal UNA.

On dalje ističe da Zapad funkcioniše sa aspekta svojih interesa.

“Njih dalje u BiH interesuje samo da pokažu da njihov projekat Bosna i Hercegovina nije propao. To je možda najveće “dostignuće” Amerikanaca u kontekstu onoga što su uradili nakon završetka prve faze Hladnog rata, tako da oni BiH drže na nekom vještačkom disanju već skoro 20 godina, tako da BiH ulazi u fazu da gdje se ono što je postojalo kao mogućnost da objedini tri različita naroda unutar BiH sad lagano gubi”, kaže Budimir.

Dodaje da je najveći problem sada pogrešan pristup prema Bosni i Hercegovini, prije svega Vašingtona i Brisela.

“S druge strane neke evropske države smatraju da će se u BiH desiti čudo, ako BiH bude napredovala na evropskom putu, drugi kažu da će se to desiti kada BiH postane članica EU, Međutim, nema tih promjena. Bosni i Hercegovini ostaju stari problem koji mogu da budu rješeni samo na jedan način – da se politički predstavnici sva tri naroda dogovore o tome kako BiH pravno i politički funkcioniše”, zaključuje Budimir.

Kada nema nikakvog konsenzusa između unutrašnjih aktera, onda je lakše “baciti ključ”.

Kako je nekad napisao jedan bosanskohercegovački i hrvatski novinar i književnik, “Bosne nema ako su jedni samo pobjednici , a drugi i treći poraženi. Nema je ni ako su jedni vječite žrtve, a drugi vječii krivci”.