UNA INTERVJU / Josipović: Budućnost i kvalitet života u BiH, ovisi o dogovoru u njoj, gotovo nimalo o tome što pričaju političari iz susjedstva

Bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u Bosni i Hercegovini će uvijek ostati zapamćen kao prijatelj. Dok je bio na Pantovčaku odnosi između zvaničnog Zagreba i Sarajeva su bili daleko bolji, nego danas, atmosfera je bila mnogo "laganija" i mirnija, u odnosu na sadašnju punu tenzija i svakodnevnih medijskih prepucavanja s obje strane.

Izmjene izbornog zakona su glavni problem, stječe se dojam da je upravo ta stavka i jedina tema razgovora političara iz Hrvatske na sastancima u Briselu. Diplomatska ofanziva, svakodnevni medijski istupi aktuelnog predsjednika Zorana Milanovića i odgovori Sarajeva su nažalost realnost odnosa dvije zemlje, koje su kroz historiju bile najbliže.

U ekskluzivnom razgovoru za UNU bivši predsjednik Hrvatske nam je odgovorio zbog čega su se prije svega politički odnosi između dvije zemlje toliko promijenili, kako gleda na situaciju u BiH, te otkriva da li je u BiH moguća građanska država.

Kritično govorili nedavno o potezima predsjednika i premijera Hrvatske prema BiH? Zbog čega?

Moje opaske odnosile su se na to da se najviši državni dužnosnici u komunikaciji prema drugim državama trebaju poštivati uzuse komunikacije u međunarodnoj zajednici, posebno među državama koje su tako povezane kao naše. Istina, moja kritika se odnosila i na pojedine političare iz BiH. Prepucavanja na najvišoj političkoj razini potiču i šire društvene konfrontacije, kako između država, između političara, tako i u “običnom svijetu”. Posebno, uvredljiv izričaj koji se može interpretirati i kao omalovažavanje druge države ili naroda u njoj, toksično je. Pri tome, nikako ne mislim da svaka kritika druge države, posebno kada neka država ima razuman interes da uputi tu kritiku, predstavlja nedopušteno miješanje u unutarnje poslove. Važan je način komunikacije i dojam. On nikako ne smije biti agresivan i davati povoda da se ocijeni kako je riječ o nedopušetenim intervencijama unutar druge zemlje. Vidjeli smo, i odgovor iz BiH znao je biti neprimjeren. Neki se razgovori nikada ne vode izvikivanjem putem medija, već u neposrednom razgovoru s partnerima iz druge zemlje. Inače, efekt je gotovo redovito suprotan željenome. Vidimo da u međunarodnim odnosima države kritiziraju jedna drugu zbog različitih razloga. To samo po sebi, ako ne prelazi granicu dobrog ukusa nije neuobičajno. Zato, neralno je očekivanje dijela političke scene da se nitko iz susjedstva ne bi smio referirati na političke probleme u BiH, posebno ako imaju refleksiju i na opće stanje u regiji. Dokle to može ići, tek ćete vidjeti kad započnete pregovore o članstvu u EU. Eto, i Hrvatska je znala doživljavati kritike i progovore iz mnogih država i EU, pa i iz BiH. Osobno sam se kao predsjednika naslušao ogromnom broju kritika i zahtjeva iz drugih zemalja i same EU. Nekada su one bile osnovane, nekada ne. Kada je riječ o kritikama koje su Hrvatskoj dolazile iz BiH, neke su, smatram, bile neopravdane, kao u slučaju Pelješkog mosta, nekada s ozbiljnim argumantima, kada je riječ o bh. imovini na području Hrvatske. Isto tako, očito je da reakcije u BiH na kritike iz drugih država nisu jednake. Normalno se prihvaćaju, pa i vrlo oštra kritička stanovišta iz nekih država, iz drugih ne i najblaže kritike. Uz to, jednim te istim državama neki dijelovi BiH politike, čak i države plješću, drugi ih kritiziraju. Zadnji primjer odnosa BiH prema Izraelu to najbolje pokazuje. Zapravo, o mnogim pitanjima ne postoji politika države BiH već politike nacionalnih stranaka. Ali, ako se prijeđe granica, ako je komunikacija druge države neprimjerena, često se dobije i neprimjereni odgovor. Tada dolazi do eskalacije verbalnih sukoba s vrlo negativnim posljedicama.  

Često ste u ranijim razgovorima pričali s velikom nostalgijom o odnosima dvije zemlje onda kada ste vi bili predsjednik Republike Hrvatske? Govorili da je tada bilo mnogo mirnije, "normalnije", bez svakodnevnih medijskih istupa i tenzija? Šta se konkretno promijenilo u godinama nakon toga?

Nije riječ o nostalgiji. Riječ je o žalu zbog toga što su dvije države, po prirodi stvari najbliže jedna drugoj, o narodima koji stoljećima dijele povijest, ne uvijek laku, poremetile svoje odnose i dovele ih na zaista nisku razinu. Žao mi je i što su odnosi naroda u  BiH, htjeli-ne htjeli, to generira posljedice i na međudržavne odnose, u stanju permanentnog konflikta. Tu ne mislim samo na prijepore Bošnjaka i Hrvata, bolje, njihovih politički stranaka. Rekao bih, postoji neka vrsta sukoba “svakog sa svakim”  pri čemu se povremeno ad hoc stvaraju i mijenjaju savezništva. Ohrabruje, kako unutar BiH, tako i “prekogranično” odnosi tzv. običnih ljudi puno su bolji nego odnosi na političkoj sceni. Ali, politički konflikti nužno utječu i na međuljudske odnose. Zašto je tako? Što se promijenilo od pred desetak godina kada odnosi nisu bili savršeni, ali su bili bitno bolji?  Teško mi je reći. Promijenile su se politike i dio političara, promijenila se društvena klima. Je li prvo uzrokovalo drugo, ili obrnuto, ili je, smatram vjerojatnijim, riječ o interakciji oba faktora, teško je reći. Ali, mislim da je očito kao se stanje ozbiljno  promijenilo nagore. 

Da li ste i dalje stava, obzirom da ste to nedavno kazali, da se ostavlja dojam kako se Hrvatska miješa u unutrašnje stvari BiH?

Neke izjave iz hrvatskog državnog vrha su tako shvaćene u BiH, da sam BiH političar, vjerojatno bih ih i ja tako shvatio. Nekada je takva percepcija očekivana upravo zbog načina komunikacije. Dodatno, druga država ne bi trebala biti ta koja nastoji diktirati kako će izgledati unutarnje zakonodavstvo druge države.  Ali, ima legitiman iteres za afirmaciju nekih načela i vrijednosti za koje je zainteresirana. Agresivan nastup nekada generira ne samo opravdane kritike druge države, već se iz nje, pozivajući se na suverenost, nekada žele otkloniti i dobronamjerne,  možda i opravdane kritike. Često je neprimjeren nastup prema drugoj državi praćen jednako neprimjerenim odgovorom.  Primjerice, odgovor i optužbe kako Hrvatska ima teritorijalne pretenzije prema BiH, naprosto je besmislica. Inče, mislim da ljude i političare u BiH puno više trebaju brinuti unutarnji odnosi, činjenica da postoji stalni politički sukob među političkim strankama utemeljen na nacionalnom i vjerskom elementu, nego to što priča ovaj ili onaj dužnosnik iz susjedne zemlje. Budućnost i kvaliteta života u BiH, ovise o dogovoru unutar nje, gotovo nimalo o tome što pričaju političari iz susjedstva. Volio bih za dobrobit BiH, ali i susjedstva, da vodeći političari u BiH konačno pronađu riječ “kompromis”. Koji? Kakav? E, to je ono što ja ne želim sugerirati, svjestan da svaka izjava na tu temu može biti kontraproduktivna. Vidim samo, više to nitko ne negira, da je kriza u BiH ozbiljna i duboka i da je velika odgovornost na vodećim političarima da je konačno otklone. U svakom slučaju, sadašnje se stanje, ne samo izbornog zakonodavstva, već i ukupnih odnosa, čini se neodrživim i s teško predvidivim razvojem događaja. 

Kazali ste da ne želite pričati o unutrašnjim stvarima u BiH, ali samo vas moram pitati za kratak komentar? Da li je realno očekivati neki pomak u pregovorima za izmjene Izbornog zakona u BiH, pogotovo ako se uzme u obzir da su izbori za manje od dva mjeseca?

Ne znam kakvo bi moglo biti svima prihvatljivo rješenje, ali, ako ne bude kakvog kompromisa, očekujem daljnje produbljavanje krize. Opet, ističem kako se nadam da će vodeći političari u BiH imati snage i mudrosti da nađu kompromis. Osobno, vjerujem da je dogovor unutar BiH jedino održiva solucija. Sve što se bude nametalo izvana, neće donijeti sreću. Ali, ako nema dogovora, izgleda vjerojatnom intervencija međunarodne zajednica, prije ili kasnije.

Termin građanska država i BiH? Koliko je to realno u ovom momentu? Predsjednik Zoran Milanović, ali i premijer Andrej Plenković smatraju da je to nemoguće, zbog kompleksne situacije, prije svega političke, a onda i svake ostale?

Problem u BiH je taj što društvo u BiH dominantno ne funkcionira kao građansko društvo. O gotovo svemu se raspravlja i odlučuje kroz etničke, nekada i vjerske naočale. Zato je teško očekivati da će država moći funkcionirati kao građanska ako društvo ne funkcionira kao građansko. Možda se može dekretom proglasiti građanskom, da li će takva zaista i biti, drugo je pitanje. Pa pogledajte, gotovo sve vodeće stranke u BiH djeluju na etničkom i/ili vjerskom temelju! Etničko i vjersko su im vodeći kriteriji politike, takvo im je i članstvo, jasno etnički i vjerski profilirano. Stranke koje djeluju drukčije, rijetkost su i nemaju odlučujuću ulogu. Tako što mogu promijeniti samo građani na izborima. A oni to ne čine. Zašto? Zato jer društvo ne funkcionira građanski, pa onda ne može, ni politika, ni država. Osobno, spadam u one koji smatraju da etnos i vjera ne trebaju biti odlučujući, posebno ne jedini faktor u politici i djelovanju države. Zagovornik sam građanske države koju, zapravo, ni mi u Hrvatskoj nismo doveli do svih konzekvenci, zbog različitih povijesnih i političkih faktora. U Bosni i Hercegovini je građanska država, koliko god osobno bio sklon takavom  model za svaku državu, naravno i Hrvatsku, po mome mišljenju vrlo daleko od stvarnosti i ne očekujem da će lako i brzo zaživjeti.