Kad luna park postane tvoj život: "Tu sam odrastao, prohodao, naučio sve živo"

Počela je zimska pauza. Još poneko će odvoziti posljednju vožnju za ovu sezonu u zemunskom luna parku. A onda će šareni ringišpili i vrteške otići na zasluženi odmor do sljedeće sezone. Dušan Dragin, vlasnik zabavnog parka - neće otići nigdje.

„Ovdje sam cijele godine. I pored svih, a imam stan na Dorćolu, ja tamo dođem kao gost i onda kažem:  E, idem kući. Meni je kuća ovdje u Zemunu, mislim da je ovo prostor za mene koji me je održao da budem zdrav kao što sam i dan danas“.

Njegov sin Saša kaže da je njegov tata sve vrijeme pored ringišpila i da rijetko ko može da ga natjera da ide kući.

„Dođe kući za Badnje veče i za slavu, to su mu dva boravka u kući što dođe kad mora, on ne bi dao ovu prikolicu nema šanse“.

I dok većina zabavne parkove gleda kao na poseban vid uživanja, ljudima koji rade "iza kulisa" ovdje je cijeli život.

Saša Dragin je odrastao u ovom luna parku. Dok su djeca dolazila i odlazila na po još jedan krug, on je ovdje bio od kada otvori oči do kada ih uveče ne sklopi.

„Cijeli moj život je luna park. Tu sam odrastao, prohodao, naučio sve živo, bavim se ovim sad je došao trenutak da ja kao budem neki šef, gazda lupetam, tako da ovo je meni sve i svja“, objašnjava Dragin.

Za sebe kažu da su cirkuzani - to je zajednički naziv za ljude koji rade u luna parkovima i cirkusima. Međutim, sve i jeste počelo iz klasičnog cirkusa. U stvari, sve je počelo ludošću ili hrabrošću deda Mije.

„Počelo je tako što je moj pradeda Milutin, bio je iz Zaječara, u to vrijeme je 1900 i neke gostovao neki bugarski cirkus i on je zavolio taj cirkus i život i riješio je da pobjegne sa cirkusom. Kad je cirkus napustio Zaječar, on je riješio da pobjegde ko zna gdje“.

Oženio se Sašinom bakom Stanislavom i kada se vratio u Srbiju, osnovao je 1923. godine sopstveni cirkus. Imali su sedmoro djece, koji su svi bili školovani artisti. Do rata su imali cirkus, a poslije su se preusmjerili na zabavni park. Svako ko se oženio ili udao u miraz je dobijao po jednu vrtešku. I tako je od sedmoro djece svako imao svoj luna park. Ali, sve pare išle su kod baba Stanislave i ona je sve dijelila na ravne časti.

Saša objašnjava kako se kod njih uvijek znao red, i da su svi vaspitani da od malena pomažu u radu luna parka.

Luna parkovi nekada bili centar svijeta u mjestima u koja su dolazili. Iako se ne zna ko je sve odvozao vožnju u njihovom zabavnom parku - oni su se prema svima ponašali isto. Moderna vremena donijela su neke nove izazove. Kako je ovaj luna park na Zemunskom keju već 30 godina, njihove tadašnje mušterije sada dovode svoju djecu.

Već 30 godina ista priča. I tako... polako... do sljedećeg proljeća, kada će ista lica sa osmjehom čekati neke nove klince da odvozaju svoju prvu vožnju.

Detaljnije u prilogu Alise Oćuz.

'Una, due, tre', petkom, subotom i nedjeljom u 16 časova na UNA TV