Hladno januarsko popodne u Banjaluci, danas je, bar na trenutke, podsjećalo na proljeće
Hladno januarsko popodne u Banjaluci, danas je, bar na trenutke, podsjećalo na proljeće. Dok se miris mimoza širio Gospodskom ulicom, građani su, u promrzim rukama, nosili dašak sunca i svjetlosti svojim kućama. Praznik mimoza bi se, po svemu sudeći, mogao zvati i praznik radosti. Jer, rijetki su oni koji nisu zastali, nasmijali se, pa čak i zaplesali sa djevojkama u karnevalskim kostimima.
"Ja sam nekoliko puta bila u Herceg Novom na Praznik mimoze i prelijepo je."
"Jako lijep događaj i doživljaj, koji se pamti. Ja sam dugo, dugo išla."
S druge strane Trga Krajine, usamljeni štand, uz koji godinama stoji Mirjana Gajanović. Prodaja mimoze, priča, za nju znači opstanak kada nastupi zima. Opstanak... ali i ljubav, u ime koje bi nekada voljela da posjeti praznik posvećen ovom cvijeću.
"Nisam, nažalost, zato što radim ovdje u isto vrijeme, tako da nisam... Nadam se nekad da hoću”, priča ona.
Više u prilogu Sanje Krasić Božić.