"Lice pravde" istražuje: Gdje završavaju mrtve životinje u Srbiji?

Ne postoje tačni podaci koliko se animalnog otpada proizvodi u Srbiji, ali se procijenjuje da ga bude "Lice pravde" istražuje godišnje.

Neškodljivo odlaganje životinjskog otpada ili kako se stručno naziva - nusproizvoda životinjskog porijekla, trenutno je jedan od najvećih izazova u Srbiji u oblasti poljoprivrede, bezbjednosti hrane i zaštite životne sredine.

Sa ovim problemom se suočavaju republičke i lokalne vlasti, stočari, klanice, prerađivači mesa, trgovci, ugostitelji, veterinari, a zapravo pati i veliki broj građana.

Zakonodavstvo Srbije i EU je prepoznalo tri kategorije animalnog otpada, u odnosu na rizik po zdravlje ljudi. Kategorije 1 i 2 odnose se uglavnom na uginule životinje, a kategorija 3 na otpad od klanja zdravih životinja.

Mjesta divljih deponija ne samo što šire neprijatan miris, već privlače i pse lutalice, šakale, glodare, insekte - što ukazuje na nedovoljnu javnu higijenu.

Rediteljka dokumentarca Katarina Petrović pričala je sa ljudima iz  sela Kuzmin i Martinci koja su možda i jedina u Srbiji koja imaju organizovan odvoz uginulih životinja.

"Stvarno nam je problem, Mitrovačka, u Sremu nema nijedna kafilerija i taj otpad nemamo gdje da odlažemo adekvatno. Opet kopamo rupe i odlažemo u rupe taj životinjski otpad, pa zatrpavamo. I onda se otkopavaju nove rupe i to nije dugog vijeka. I to će se jednom zasititi. Nemamo mi toliko državne zemlje, javne zemlje za to odlaganje" ispričao nam je poljoprivrednik iz Kuzmina Dragan Žeravić.

Ne postoje tačni podaci koliko se animalnog otpada proizvodi u Srbiji, ali se procijenjuje da ga bude 80-250 hiljada tona godišnje, od čega je 17-25 hiljada tona uginulih životinja, dok je ostatak klanični otpad.

Iako su domaći propisi u velikoj mjeri usklađeni sa evropskim, njihova primjena je nedovoljna, a i pored dovoljnog kapaciteta kafilerija, samo oko 20 odsto ovog otpada se propisno prikuplja i obrađuje.

Najviše se nelegalno odlaže na divlje deponije, na neuslovna stočna groblja, na livadama, kanalima i drugim mjestima.

Predsjednik Udruženja "Grupa za razvojne projekte" Zoran Jovanović jedan je od retkih ljudi koji se zalažu oko problema animalnog otpada.

"Problem je evidentan, i on se povećava sa razvojem stočarstva, svakako. Znači to je ono što si rekla sto godina nazad pa sad to je sto puta i hiljadu puta veći problem, svake godine je on veći. Činjenica da to nije u žiži interesovanja ljudi koji donose odluke", kaže Petrović.

Dešava se i da dijelovi životinjskih leševa dospiju u ishranu ljudi koji su u proteklim godinama zloupotrebljavali ovu situaciju i prodavali proizvode od mesa uginulih životinja.  

I dok se mrtve životinje razbacuju i zakopavaju po Srbiji, u Ministarstvu zaduženom za ovaj problem, a po onome što smo snimili,  ključni ljudi ili nisu ili se prave da nisu ni svjesni obima ovog problema.